|
Vječna naša Crna Goro,
Tvoj Lovćen je car Jadrana,
Ka seljaka tvojih djela,
Kad su čija opjevana?
Volimo vas, brda tvrda,
I stravične vaše klance
Koji nikad ne poznaše
Sramotnoga ropstva lance.
Lovćen nam je oltar sveti,
Vazda smo mu vjerni bili,
U njega smo vjerovali
I njime se ponosili.
Otkada je Badnje Veče
Našu vjeru očistilo,
Među nama, seljacima,
Nevjernika nije bilo.
|
Dok lovćenskoj našoj misli
Naša sloga daje krila,
Bit će gorda, bit će slavna
Domovina naša mila.
Slobode će čuvar biti
Naša brda, naše gore,
Dokle zemlju sunce grije
I dokle se ljudi bore.
Rijeka će naših vala,
Uskačući u dva mora,
Glas nositi oceanu,
Da je vječna Crna Gora.
|